Da li je zbog društvenih mreža i pritiska deljenja romantizovanog prikaza svog života, ili nekog buntovničkog odgovora na sav konzumerizam i materijalizam sa principom ‘imaj gomilu stvari koje će ti, nekako, olakšati život’, u poslednje vreme se moze primetiti porast želje kod ljudi za čuvanjem intime, za povlačenjem iz ovog više-je-bolje sveta.
U sferi venčanja, ovo se najviše odražava u porastu interesovanja za mikro venčanja.
Sta je tacno mikro venčanje?
Da počnemo cinički, mikro venčanje je ustvari samo kul i catchy naziv za malo i intimno venčanje. Uglavnom je klasifikovano kao venčanje sa minimumom od dvoje, logično, do 20-25 zvanica. Mikro venčanje u osnovi sadrži sve elemente tradicionalnog venčanja, ali bez tradicionalnog trocifrenog broja gostiju i članova porodice koje ste upoznali jednom, pre 20 godina, i čija imena ni ne znate.
Činjenica je da mikro venčanja imaju posebnu stilsku draž u tome da mogu biti mnogo privlačnija i fleksibilnija što se tiče odabira mesta i prikazivanja teme, u slučaju tematkog venčanja, što sa ovakvim venčanjima često i jeste slučaj. Sve te netipične i ‘fimske’ lokacije mogu biti dostupne. Takođe, može biti mnogo više eksperimentisanja i inovativnosti sa hranom i pićem: suši, veganski i tematski meni, ili čak upoznavanje vaših gostiju sa kulinarskim dizajnom je sada mnogo lakše ostvariva ideja zbog malog broja zvanica. Skup šampanjac sa jagodama ili točenje vaših omiljenih kraft piva? Ovakav meni ne predstavlja veliko opterećenje za budzet kada uzmete u obzir da se obezbeđuje za 20 ljudi.
Mikro venčanja se savršeno uklapaju u ceremonije na raznim lokacijama u prirodi ili bega na neku destinaciju iz snova sa najbližima. Pivare, vinarije ili restorani na krovu visoke zgrade. Ceremonija na značajnom mestu za par, mesto prvog poljupca, mesta prosidbe ili kampovanje u prirodi sa sve vatrom i malim bendom, ili da kažemo, mikro bendom. Mogućnosti su skoro pa beskonačne.
Nekako je potrebno da se doda i da dovođenje benda i izbor muzike može lakše biti modifikovan po vašem sviđanju jer neće biti potrebe da se dodvori velikom broju porodice i porodičnih prijatelja koji očekuju jedno ‘Danas majko ženiš svoga sina’ i da se kikoću uz ‘Nije život jedna žena’.
U Srbiji možda malo sporije dobija na popularnosti ovakav tip venčanja zbog našeg i dalje izrazitog održavanja tradicije i straha od razočarenja roditelja kada im saopštite da ipak Zoran, njihov brat od nerođenog ujaka, neće biti pozvan. Strah od promene, čvrsto držanje za tradiciju ili koji god drugi razlog to bio, niko ne može da ospori privlačnost intimne i male ceremonije gde je cilj stvaranje nečega što zaista podrazumeva slavlje ljubavi i predanosti dvoje ljudi. Fokusiranost na ljubav između dvoje ljudi je možda ono što zaista i jeste najveća lepota mikro venčanja, kao i kratkotrajni beg iz sveta koji ne deli taj fokus.